korektivni.blog.hr - portugalske guzice

13.03.2006., ponedjeljak

O blogu i registru

Čitajući, čovjek kojega to zanima nailazi na razne stvari. Loše romane, dobre, zanimljive, samo dobro napisane, remek djela. Potpunih sranja nema. Netko negdje, pa makar i sam autor voli ponekad pročitati ono što je napisao. Postoje neki normativni, financijski i vrijednosni kriteriji.

Sa druge strane, blog može otvoriti baš bilo, pisati bilošto, vrijeđati bilo koga. Netko poput mene tko nije nikada ništa napisao, ne mora stajati iza svoga djela i može bez problema izvrijeđati nekog velikana suvremene hrvatske prozne stvarnosti, npr. Edu Popovića i reći mu da je loš pisac i da je peder.

Za razliku od Roberta Perišića, a on zna što piše i što radi i tko je Agatha Christie, neki potpuni anonimac može napisati da je npr. Marinko Koščec introvertirani ekstremni emotivac i da smrdi. A to ne drži vodu.

Zašto? Zato što Roberta Perišića plaćaju da piše velike riječi, da ih bira, bere poput cvijetova, i napiše «ja sam super, i kada ne plačem kritiziram hrvatske knjigice i romane i romančiće i važan sam». I to vrijedi oko pet stotina kuna za našu elitnu kritiku. Jer on zna što radi.

Opet, neki bloger će reći «Miljenko Jergović nema muda i knjiga mu je loša, ne sviđa mi se kraj». Možda to zapravo piše Velimir Visković i podmuklo se smije ispred svog novog plasma ekrana, ali ne, to je uistinu onaj isti anonimni masturbator koji između skidanja pornografije i čekanja odgovora na mail poslan nekoj djevojci prije šest dana ipak pronađe vremena, i budimo realni, češće od nekog Velimira Viskovića, da napiše ono što zaista misli. To što on misli krivo, što je nesvjestan da je glup, neobrazovan i ne zna ništa ni o čemu, nije njegova krivica, krivo je društvo i Sanader.

Blogerima, a ta riječ je nasilno nelegitimno uvedena od strane lijeve prevlasti medija, blogerima bi se trebalo zabraniti bilo kakvo izražavanje, ili ne daj bože pisanje, jer treba očuvati krhko hrvatsko nakladništvo, i knjiga kao i novina.

Jer ako netko umjesto Perišića, ili gđe. Crnković napiše recenziju neke knjige, a budimo realni, ta recenzija mora biti barem duplo lošija od Perišićeve, i lišena barem isto toliko multikulturalnih konotacija i poveznica, Peršić će ostati bez posla, Koščec više neće pisati jer ga jako voli, Visković će od tuge ugasiti uzbuktali plamen svoje edicije knjiga gdje on kao velemajstor i preciozna duša bira za sve nas, i sve to pokreće lančanu reakciju u kojoj se gasi Profil kao izdavačka kuća zbog manjka profita, drastično manje se pune državne blagajne, i na kraju država bankrotira i propada. Što uopće nije toliko nemoguće ako se malo bolje sagleda sveukupna situacija.

Uglavnom, blogeri su državni neprijatelji i treba ih pobiti, u najmanju ruku poslušati ministra Kirina i zabraniti anonimno blogersko dojavljivanje.

Blog je inferiorno sredstvo izražavanja zbog samih korisnika koji su također sami inferiorni, mješavina geekova sa dozom srednjovjekovlja koje piše dnevnik u kojem se jadaju na svoje ispunjene živote i obilje prevažnih događaja.

Iz prostog razloga zbog kojeg se može otvoriti blog imena dinamo666 ili kantica-u-usta, blog pripada u drugi registar izražaja, pogotovo književnog, u kojem tek nekolicina piše nešto vrijedno, u svakom slučaju tek nešto vrijednije od dnevnopolitičke pažnje.

U književnom svijetu ne vlada demokracija, nego ustajala selekcija i nepotizam, što je pozitivno radno okružje, za razliku od bloga gdje se lako utopiti u tolikom broju santi leda kojima fali onaj dio ispod površine, i ostatku još lošijih blogova.

Rješenje probitka je u inferiornoj sferi nađeno rano, samo treba uporno ostavljati puno komentara na strateški odabranim mjestima boljih blogova, koji su naravno i posjećeniji, i naći kritičnu masu retardiranih, uspavanih srednjoškolaca i srednjovječnih koji su prefrustrirani za rad, te radije čitaju kako se mijenjaju žarulje i kako se odvijaju tuđi životi.

Za izdavanje knjige ipak treba nešto napisati, nešto opipljivo, sa početkom i krajem, bolje od većine, vrijedno rušenja drva i ljepljenja korica. Nije dovoljno napisati što si radio i ostaviti komentar na korici. Za pisanje bloga treba imati internet, te relativno razmjeran odnos irealne važnosti osobe i slobodnog vremena na poslu, školi, životu.

Uspoređujem:
Blog: Loš, bezvrijedan;
Knjiga: Trajna, Robert Perišić.

Mislim da blog gubi, a knjiga dobiva. I šteta što nemam dvije lezbe za po doma.

Ovo je dokaz da se bilošto može napisati na glupavim blogovima.

- 23:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

  ožujak, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Zašto mali ljudi smrde?

Odrastanje jednog patka