O blogu i registru
Čitajući, čovjek kojega to zanima nailazi na razne stvari. Loše romane, dobre, zanimljive, samo dobro napisane, remek djela. Potpunih sranja nema. Netko negdje, pa makar i sam autor voli ponekad pročitati ono što je napisao. Postoje neki normativni, financijski i vrijednosni kriteriji.
Sa druge strane, blog može otvoriti baš bilo, pisati bilošto, vrijeđati bilo koga. Netko poput mene tko nije nikada ništa napisao, ne mora stajati iza svoga djela i može bez problema izvrijeđati nekog velikana suvremene hrvatske prozne stvarnosti, npr. Edu Popovića i reći mu da je loš pisac i da je peder. Za razliku od Roberta Perišića, a on zna što piše i što radi i tko je Agatha Christie, neki potpuni anonimac može napisati da je npr. Marinko Koščec introvertirani ekstremni emotivac i da smrdi. A to ne drži vodu. Zašto? Zato što Roberta Perišića plaćaju da piše velike riječi, da ih bira, bere poput cvijetova, i napiše «ja sam super, i kada ne plačem kritiziram hrvatske knjigice i romane i romančiće i važan sam». I to vrijedi oko pet stotina kuna za našu elitnu kritiku. Jer on zna što radi. Opet, neki bloger će reći «Miljenko Jergović nema muda i knjiga mu je loša, ne sviđa mi se kraj». Možda to zapravo piše Velimir Visković i podmuklo se smije ispred svog novog plasma ekrana, ali ne, to je uistinu onaj isti anonimni masturbator koji između skidanja pornografije i čekanja odgovora na mail poslan nekoj djevojci prije šest dana ipak pronađe vremena, i budimo realni, češće od nekog Velimira Viskovića, da napiše ono što zaista misli. To što on misli krivo, što je nesvjestan da je glup, neobrazovan i ne zna ništa ni o čemu, nije njegova krivica, krivo je društvo i Sanader. Blogerima, a ta riječ je nasilno nelegitimno uvedena od strane lijeve prevlasti medija, blogerima bi se trebalo zabraniti bilo kakvo izražavanje, ili ne daj bože pisanje, jer treba očuvati krhko hrvatsko nakladništvo, i knjiga kao i novina. Jer ako netko umjesto Perišića, ili gđe. Crnković napiše recenziju neke knjige, a budimo realni, ta recenzija mora biti barem duplo lošija od Perišićeve, i lišena barem isto toliko multikulturalnih konotacija i poveznica, Peršić će ostati bez posla, Koščec više neće pisati jer ga jako voli, Visković će od tuge ugasiti uzbuktali plamen svoje edicije knjiga gdje on kao velemajstor i preciozna duša bira za sve nas, i sve to pokreće lančanu reakciju u kojoj se gasi Profil kao izdavačka kuća zbog manjka profita, drastično manje se pune državne blagajne, i na kraju država bankrotira i propada. Što uopće nije toliko nemoguće ako se malo bolje sagleda sveukupna situacija. Uglavnom, blogeri su državni neprijatelji i treba ih pobiti, u najmanju ruku poslušati ministra Kirina i zabraniti anonimno blogersko dojavljivanje. Blog je inferiorno sredstvo izražavanja zbog samih korisnika koji su također sami inferiorni, mješavina geekova sa dozom srednjovjekovlja koje piše dnevnik u kojem se jadaju na svoje ispunjene živote i obilje prevažnih događaja. Iz prostog razloga zbog kojeg se može otvoriti blog imena dinamo666 ili kantica-u-usta, blog pripada u drugi registar izražaja, pogotovo književnog, u kojem tek nekolicina piše nešto vrijedno, u svakom slučaju tek nešto vrijednije od dnevnopolitičke pažnje. U književnom svijetu ne vlada demokracija, nego ustajala selekcija i nepotizam, što je pozitivno radno okružje, za razliku od bloga gdje se lako utopiti u tolikom broju santi leda kojima fali onaj dio ispod površine, i ostatku još lošijih blogova. Rješenje probitka je u inferiornoj sferi nađeno rano, samo treba uporno ostavljati puno komentara na strateški odabranim mjestima boljih blogova, koji su naravno i posjećeniji, i naći kritičnu masu retardiranih, uspavanih srednjoškolaca i srednjovječnih koji su prefrustrirani za rad, te radije čitaju kako se mijenjaju žarulje i kako se odvijaju tuđi životi. Za izdavanje knjige ipak treba nešto napisati, nešto opipljivo, sa početkom i krajem, bolje od većine, vrijedno rušenja drva i ljepljenja korica. Nije dovoljno napisati što si radio i ostaviti komentar na korici. Za pisanje bloga treba imati internet, te relativno razmjeran odnos irealne važnosti osobe i slobodnog vremena na poslu, školi, životu. Uspoređujem: Blog: Loš, bezvrijedan; Knjiga: Trajna, Robert Perišić. Mislim da blog gubi, a knjiga dobiva. I šteta što nemam dvije lezbe za po doma. Ovo je dokaz da se bilošto može napisati na glupavim blogovima. |
ožujak, 2006 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv